Kada je novcem moguće kupiti sreću?

09 maj Kada je novcem moguće kupiti sreću?

Odavno se raspravlja o tome može li novac kupiti sreću. On je predmet neobvezatnih razgovora u svakodnevnim ljudskim interakcija. Omogućuje siguran krov nad glavom, zadovoljenje potreba za prehranom i higijenom, ali i pohađanje tečaja fotografije, sportskih utakmica, putovanja kao i kupovinu novog odijela za nadolazeću svadbu. No, koja od tih stvari nas zaista čini sretnima? I kada je novcem moguće kupiti sreću?

Odgovor je puno jednostavniji nego što se isprva čini. Općenito govoreći, veća količina novca ne podrazumijeva veću razinu sreće. Ponovljena istraživanja rezultirala su zaključcima da kada se dosegne razina prihoda malo viša od one potrebne za zadovoljenje osnovnih potreba (hrana, stanovanje, plaćanje režija, zdravstvena skrb, obrazovanje, slobodno vrijeme i sl.) viši izvori prihoda ne podrazumijevaju i veće razine osobne sreće mjerene iskazanim pozitivnim afektima.

Međutim, način na koji trošimo novac, koji nam preostaje nakon podmirenja osnovnih potreba (i računa!), ima učinka na iskazanu sreću. Naime, ako se novac troši na ispravan način, posljedica je viša razina osobne sreće iskazana dobrim raspoloženjem. Jedna od zanimljivih investicija novca koja donosi višu razinu osobne sreće odnosi se na kupovanje vremena, a druga na pomaganje drugima.

Kupovanje vremena i sreća       

Vrijeme je jedini resurs u jednakoj mjeri darovan i dostupan svim ljudima. Nitko ga ne može kupiti, stvoriti, posuditi ili umnožiti. Jedina kontrola koju pojedinac ima nad vremenom, odnosi se na činjenicu kako ga troši. Svakodnevni gubitak vremena u prometu od mjesta stanovanja do posla u vremenu jednog sata, jedan od uzroka veće razine nezadovoljstva vlastitim životom u odnosu na ljude koji putuju na kraćim dnevnim relacijama.  S druge strane, racionalno korištenje vremena, tj. njegova „ušteda“ u dnevnom prometu, kao i poklanjanje sati za humanitarne aktivnosti i volonterski rad, povisuju iskazane razine sreće, dobrog raspoloženja i zadovoljstva životom te djeluju kao prevencija stresa i tjeskobe.

Sreća je u darivanju?

Protivno onome što većina ljudi misli, novac potrošen na druge (tzv. prosocijalno trošenje) rezultira većom osobnom srećom nego trošenje na samoga sebe. Psihologinja Dunn provela je nekoliko istraživanja o razinama iskazane sreće na zaposlenicima američkih poduzeća prije i poslije dobivenog godišnjeg bonusa. Pokazalo se da neovisno o visini dobivenog bonusa, zaposlenici koji su u većoj mjeri donirali novac dobrotvornim organizacijama, iskazuju značajno više razine sreće, dobrog raspoloženja i zadovoljstva vlastitim životom u odnosu na one zaposlenike koji su trošili većinu bonusa na sebe. Neovisno o tome radi li se o osobnom izboru ili o uputi, ljudi osjećaju učinke sreće i zadovoljstva životom kad daju novac drugima, čak i kada je visina iznosa vrlo mala.

Zašto prosocijalno trošenje čini ljude sretnijima?

Prema teoriji samoodređenja ljudska dobrobit mjerena iskazanim pozitivnim emocijama sreće, ovisi o zadovoljenju potreba za povezanošću, autonomijom i postignućem. Jedan od načina zadovoljenja tih potreba odnosi se i na prosocijalno trošenje novca. Ono tako može biti emocionalno nagrađujuće, kad nas povezuje s drugim ljudima. Nadalje, efekt dolazi do izražaja kod pojedinaca koji žele vidjeti učinak svojih donacija na pozitivnu promjenu u svijetu. I to ih čini sretnima.

Ako prosocijalno trošenje novca čini da se osjećamo dobro i sretno, zašto mislimo da će nas trošenje novca na sebe učiniti sretnijima u odnosu na davanje drugima? Zašto nas je često strah da ćemo ostati bez novca, opravdavamo svoju komociju iskrivljenim razmišljanjem kako je „većina  humanitarnih organizacija sklona prevari“, kao i siromašni sugrađani koji nas u prolazu pitaju za pomoć i odlučujemo se – ne donirati?

Odgovor leži u podmuklom učinku novca na ljudski mozak. Istraživanja pokazuju da najjednostavnija misao o novcu proizvodi brojne negativne učinke na ljudsko ponašanje. Naime, razmišljanje o novcu automatski smanjuje: vjerojatnost trenutne pomoći drugom čovjeku u potrebi, iznos donacije financijskih sredstava humanitarnim organizacijama, vrijeme koje provodimo s drugim ljudima, dok istovremeno povećava do tri puta želju za radom u samoći, uz posljedice povećanja obujma preuzetog posla. Posljedica je veće sagorijevanje kao posljedica stresa, uz više razine iskazane tjeskobe i emocionalne nelagode.

Preuzeto sa: hocu.ba